Piči ovo vrijeme, čudo jedno

Odma' da se požalim, ja se ljeba (oću reći: čokolade) na Noći Muzeja nisam najela. Nisam stigla ni na rođenu postavku o rođenim mi kompjuterima u galeriji Progres....sram i stid da me bude , da daaaaaaaaa. Ali zato sam se družila sa narodom po redovima ihahaaaaa, ko u dobra stara pupupupu vremena redova po ex-yu zemljama...il' kad se u Studenjaku useljavaš u novu sobu sa sve 5000 ljudi koji to isto žele da učine baš u taj zadnji dan :o) . To dabome ima svoje mane ( jesu li proširene vene in ovo ljeto???) ali o prednostima, o razvoju spontanih poznanstava (sa recimo promoterima Coca-Cole ili Pardon grickalica što su poluonesviješćene pasionirane ljubitelje kulture ovog grada vraćali u život) ....da i ne govorimo. Sad bez sve šale, bilo je super, 8 sati sam se tako intezivno i pametno mlatila po gradu da se prosto divim sama sebi. Organizatorima svaka čast...koliko smo para dali ultra smo se muzike naslušali ( genijalni Horkeškart i zanimljivi Intruder-i npr. ) Pa izložba Oto Diksa u Cvijeti (btw..još traje, obavezno pogledati), pa šokantni 'nakurnjaci' u Etnografskom muzeju, sjajne dvije vampirice u Kazamatima itd itd... Meni bilo super, majkemi :o))))).
Nego kako igraše Obala Slonovače i Argentina....hmhmhm....
A sljedeći čas, sljedeći čas ćemo, dragi moji, učiti geografiju...obnovite svo gradivo od početka godine, biće petominutni kontrolni, i učićemo novu lekciju. O Aljasci...uuuuuuuu, što je to jedna zanimljiva zemljaaaaaaaaaaaaa .........