blogovanje by Slavac

Sep 15, 2006

samo 'nako bezveze

Pauza za ručak. Hitam u centar da se ogrebem za džabaluk ekskurziju po Belom i Karađorđevom dvoru za ovaj vikend. Stvarno smo to odavne planirale (cimerke iz LJube Šercera podrazumijevajmo pod 'mi', Slavca podrazumijevamo pod 'ja' :)), majkemi, nije što je za dž. I dabome džabana davno razgrabljena, popratih samo ostarijeg čovjeka očigledno penzionerskog statusa kako pogrdnim riječima i za njegov health condition svakako neprigodnim gnjevnim tjelesnim pokretima izražava nevjericu što je jebiga zakasnio. Neka ćebad šarena okačena u Likovnoj galeriji KCB-a,Knez Mihajlova 6, ne možeš ne ući da ne zagledaš šta je. I odlično je. Ludilo. Kako li se samo toga sjetila.
(Autor: Silja Puranen, do 25. septembra, TOPLO PREPORUČUJEM ILI BIJEM :) ) A na Knezu 'ulična manifestacija'. Na jednoj bini jodluju u sve bermudicama, kapicama i tregerima. Na drugoj mlade iz 18.vijeka direkt pristigle Mocarta svirati izvoljele. Na trećoj još ništa nije počela al biće, kažu, sutra, prekosutra. Divotica. I za kraj Lion u c-marketu. Mnogo volim Beograd. Mnogo volim svoj posao. Nikad mi majkemi nije dosadno. Јоš samo da nabavim kakvu garsonjericu i nazovem se Johan ;))))))

Samo malo da jebem-kratka priča by Fredrik Lindstrem

Johan bi samo malo da jebe.
To u stvari i nije tako komplikovano, ali usput ima dosta prepreka.Iako je to tako prosta stvar.Inače ne želi puno da se bakće s ribama, obično je to uglavnom smaranje. Dobro mu je kako jeste – ima savršeno osmišljen život; voli svoj posao i svoj stan. I skoro mu nikad nije dosadno.Ali hteo bi ponekad samo malo da jebe.Ne naročito puno, ali po mogućstvu par puta nedeljno ili barem mesečno. Inače čovek može da poludi.I to ne bi trebalo da je tako problematično. Ali kad si tako zagoreo ne možeš samo da pitaš prvog koga vidiš, nikako, stvar je mnogo složenija.Na izvestan način je dostateško pojebati se. A u isto vreme strašno jednostavno.Osnovno pravilo broj jedan: Nikad ne smeš da kažeš ili pokažeš da samo hoćeš da se jebeš. Uopšte bi trebalo izbegavati i samu reč jebanje.Ako sazna, neće hteti. Jer tada se oseća jeftino. On ima pokvarene želje i samo hoće jednu stvar.U svakom slučaju: uvek mora da ostavlja utisak da želi nešto više.Najčešće to treba i da se pokaže. Često riba hoće da se vidite tri, četiri puta pre ne što se kresnete, da kafenišete i idete na večere ili možda gledate filmove. To prvo hoće da radi.Johan ne shvata šta se to desi pa hoće da se jebe posle par puta, kad nije htela na početku. Valjda je to zato što su žene i muškarci različiti. To je čitava nauka.Johan postaje jako dobar u tome. Možda ne u teoriji, ali svakako u praksi. Zna sve više o tome kako se postiže uspeh.
A kao što smo rekli, osnovno pravilo broj jedan jeste da se sakrije sopstvena namera, da samo hoćete da se jebete.Svaka riba koja je cele noći sedela s tipom i pričala o problemima i kolegama s posla bi se strašno razočarala kad bi saznala da je njemu sve to nezanimljivo blebetanje, nešto što mora da otrpi da bi mogao da spava s njom.
Ali više od tri, četiri sudara ne možeš da uložiš u ribu. Onda nije vredno truda.
Bilo bi bolje da mogu da se rade druge stvari osim odlaska u restoran i bioskop, jer to je gubljenje vremena. Bilo bi bolje da možete da se vidite radnim danom, kod kuće. Onda bi mogli da iskoristite vremene i odete u vešernicu ili sredite auto ili nešto drugo dok se družite.Ali, najbolje bi bilo kad bi moglo da se izbegne svo to gubljenje vremena. Zato se toliko među muškarcima priča o forama koje mogu da se koriste kad hoćete da kresnete ribu koju vidite u kafani.Možete na primer da prođete i ostavite cedulju sa svojim brojem telefona na kojoj ste napisali ”Ti si neviđena” ili ”Javi se”. Riba se skoro uvek javi, ali onda opet moraš da se viđaš i ideš na večere pre nego što se išta desi.Može da se koristi i tzv asocijativna tehnika. Tada pokušavate da pričate s ribom o stvarima koje nesvesno mogu da je podsete na seks; tvrde stvari ili vlažne ili uvlačenje i izvlačenje iz nečega. Tada može da se desi da se napali ko luda i odmah može da se vodi kući, iako ne zna da je to zbog toga.
Možete i da probate da joj kažete da je volite.Onda sve stavljate na jednu kartu, ali ako poveruje jako je polaskana, misli da je posebna i može da stekne ogromno poverenje u vas. Koje možete da zloupotrebite.I posle se jednostavno ne javite. Naravno da će jedno vreme da se pita šta se desilo, ali vremenom će shvatiti da je ono bila prazna priča, jer ako nekog voliš onda se naravno i javiš.Možete i da probate da nekom priđete i otvoreno pitate. Da li hoće da se jebe.Onda stvarno igrate na jednu kartu. A ako neće, garantovano će da popizdi. Ne dešava se često da hoće, a ako je tako onda je to sigurno najjednostavnije. I najiskrenije.Mada se iskrenost retko kad isplati u ovim stvarima. A to je pomalo čudno, pošto ribe tako često govore o tome kako muškarci treba da budu iskreniji. Onda kada to i jesu, ništa im se ne sviđa.Od iskrenosti se osećaju jeftino.Osim toga se takav postupak kosi s pravilom broj jedan: da nikad ne kažete da samo hoćete da se jebete.Osnovno pravilo broj dva jeste: Ne dozvolite da ribe čuju kako muškarci međusobno govore. Zbog izraza kao što je „ogrebati se za snošaj“ se osećaju kao roba. A one hoće da budu posebne, a ne potrošna roba.One ni pod tačkom razno ne žele da budu neko koga povalite ili skim se karate. Iz nekog razloga im to nije tako romantično.Na neki način su same krive što Johan mora da nauči sve te fazone. Pa i nisu neki – niko tu nije prevaren. Ribe su same krive, jer nikog ne može da prevariš kad su te stvari u pitanju. Ili hoćeš da se jebeš ili nećeš.Posle ne možeš da kažeš: Prevario si me, ja u stvari nisam htela. Sam o tome odlučuješ.Ali možda ne znaš da hoćeš. I onda možeš ribi da pomogneš da shvati.
Malo se radi i o tome da budeš na pravom mestu, da se im nađeš kad su napaljene (osnovno pravilo broj tri). Zato moraš puno da se muvaš po kafanama, da te ugledaju u pravom trenutku.Johan je tako želeo malo da jebe.Zbog toga pokušava da nauči svaki delić u ponašanju riba. Čak kupuje razne ženske časopise kao što su Elle, Kosmopoliten i Burda da bi saznao nešto više o tome kako razmišljaju i kako funkcionišu. Pravi duge spiskove o tome šta ribe vole i na šta se pale, a na šta ne. Urednost, umereno korišćenje after shave-a, nikako bokserice nego tesne gaće, pogled pravo u oči, razbarušena kosa, razne veštine (Johan dobro žonglira teniskom lopticom, ali to je nezgodno pokazivati u kafani).Naravno da kupuje i muške časopise, jer i u njima može ponešto da se nađe. Kao na primer da treba predlagati da se ide kod ribe a ne kod sebe, jer se oseća sigurnije kod svoje kuće (osnovno pravilo broj četiri). I da možeš da predložiš da joj izmasiraš ramena ako deluje napeto, jer će tako da se opusti i možda primi na dodir, pa će poželeti više.Takođe možeš da naučiš da si u dobroj poziciji ako utrčiš kao podrška ribi koju je prevario drugi, jer je tada osetljiva, pomalo nerazumna i željna utehe. I različite fore za ribu koja je s drugaricom, koju neće da ostavi (možeš na primer da joj nabaciš frajera, ili da je uvrediš da popizdi i ode kući).Kao i da su ribama najneprivlačniji frajeri u mokasinama, belim sportskim čarapama na kratke pantalone leti („to je tako misionarski“).Johan skoro sve zna.Ali često se pita kako to da skoro nikad ne može da bude iskren prema ribama, jer onda ne bi dobio ono što hoće. A ribe obično hoće otvorenost, da se ribe i frajeri razumeju.A kako će to da ostvare, kad ne možeš da budeš iskren.Ako si iskren ne možeš da jebeš.Trebalo bi da dobiješ neku nagradu za iskrenost, a ne kaznu. Kao kad si mali i izbegneš kaznu ako priznaš.
Johan bi hteo da je tako s ribama, da možeš da budeš iskren i izbegneš kaznu, da možeš malo da jebeš i da im budeš blizu i osetiš sve njihove obline kao nagradu za priznanje.Ali tako naravno nikad neće biti. To je valjda kao i s komunizmom; svi hoće da funkcioniše jer bi bilo super i pravedno, ali u praksi nikad ne ide. THE END! KOMENTARI????