Le Vin iliti 300 ;)

Kako sam dosla do dzaba karte za sajam vina u Marseju je oduza prica al evo cu da skratim, sve je to zbog toga sto se ja bas mnogo lozim na francuski jezik :). Pa me poslase da vjedzbam francuski na sajam vina gdje se skuplja oko 300 vinara iz cijele Francuske u marketinske i networking svrhe. Od gledanja nema salameta, svaki posjetilac na ulazu dobije casu pa redom od standa do standa, licno se uvjerava u kvalitet svakog proizvoda. Puna hala kriticki nastrojenih posjetilaca sto dostojanstveno mirisu muckaju, apliciraju nekoliko gutljajcica na jezik pa izvole udostojiti vlasnika svojim licnim sudom. Mnogo se foliraju mogu vam reci. Probaju samo kapljicu dvije i ostalo prospu u neku metalnu ćasu. Pa nezadovoljno nastave dalje. I ja degustirala trep trep. Al mi bilo greota da prosipam onu blagodet za nepca, ni pola sajma nisam presla a vec mi neka vrucina udarila u obraze a jezik protavrljio. Na tecnom francuskom BRE :). Na jednom standu me zezali, ja rekla da sam iz Srbije, a sali sklon vinadzija veli: "Stvarno, e bas fino, evo ovaj ovdje ti je Hrvat" hheheh. Na drugom tedose da me udaju, bjese neki stidljiv djecko a ovaj njegov gazda navalio da kazem dal je sarmantan pa dal je sarmantan ;). I o supama od krabe sad znam bas puno :) Tjerali me i neku shavurmu od zeca da probam :) PAR SLICKI , ima i komentara, trudim se bre :)

Elementarna nepogoda pomor i kataklizma u Aix-u...

A dan je poceo ko' i svaki drugi. Snoozujem dokle mogu pa onda pod punom ratnom spremom sa laptopom i svim prikljuccima trcim na bus da ne bi (opet) zakasnila u skolicu. 3 sata nekog smaranja pa ruckic pa opet casovi. Ma klasika. A onda smo za rucak dobili SKOLJKE. Da daaaaa skoljke, one crne, ne znam kako se vabe na srpskom al na engleskom su muscles. U menzi!!! A nepuna dva sata kasnije poce snijeg u Aixu. Ko snijeg iz vedra neba, sto bi narod reko. Osam godina im snijeg nije padao u novembru i eto,juce navaljalo 1,5 centimetar snjeznog pokrivaca :) U skoli uzbuna, raspustili nas kucama a busevi prestali da rade. Kolaps :)

for (int i=0; ; i++) {println('Gaudi!!!')}

Ja imam neki 'thing' sa zgradama. Kad ja vidim zgradicu, zamak ili schloss onako sladak, pa sa kupom na vrhu ili terasicama ili nekim džidžama na fasadi, nalegnem na fotoaparat i škljocam tako da bi se svaki pošten Japanac zastidio. Ko rezultat gomila dosadnih slika. Zgrada do zgrade na zgradi. Nigdje mene il kakvog drugog naroda. Dobronamjerni moji prijatelji su već uočili tu moju perverznu sklonost ;) te mi dupe pomjerali da bi me naučili pameti.Al džaba. Evo bila sam u Barseloni i u aparatu imam zgradu do zgrade na zgradi samo. Jes da je to sve Gaudi i ti od tih zgrada pamet stane al Dane će da me zeza do kraja života opet :). Nego, želim kazti da sam bila u Barseloniiii jupiiiiiiiiii. NEEE, nisam bila na stadionu FCB, a bwe, nisam bila, ne volim fudbal. A i onaj pajserko Ronaldinjo navalio da se vidimo pa da se vidimo, morala sam da budem gruba ;) Bila sam na Olimpijskom stadionu i vidjela ono čudo
za olimpijski plamen i vidjela neki šiljak što je malo spomenik, malo fontana a malo neko telekomunikaciono sokoćalo.Kalatrava ga zovu. Toliko o sportu. A sad vijesti iz Zemlje Čuda. Gaudi je genijalan genijalan genijalan. Mi obicni smrtnici bi trebali da se suzdržimo od poriva da mnogo mlatimo i riječima dočaravamo to ludilo. Baš ludilo. Slike a ne riječi ;) A vidjeli smo što smo više mogli: Kuću Guell, kuću Kalvet, kuću Batlo, Kuću Mija aka Pedrero, najčudesniju katedralu ikad: Familia Sagrada-u i jezdili satima Parkom Guell. SLIKE SLIKE SLIKE
Iz bogatog trodnevnog stotinekilometarskog satiranja patika po Barseloni izdvojila bih još i : brdo Montjuic sa ala Kalamegdan tvrdjavom, vojnim muzejem, topovima,ma sve ko Kalesh al ‘objektivno’ tvrdim da je Kalemegdan mnooogo ljepši. Na tom brdu
jos pregršt muzeja, aleja, parkova a za ljenčuge ima i žičara. I to poskupa, 5 evra. Što bi naš profa reko:non cashe out is cash in => zaradili smo po 5 evra :)
La Rambla ulica-žila kucavica, tu ima prodavnica za kućne ljubimce, džeparoša, puno ljudi koji izigravaju statue i od toga zive (ja sam imala vatreno krstenje s njima,primaknem se da vidim da to nije Gaudijeva statua, kad statua ni manje ni vise nego trepnu. Sto bi nas narod reko: napunih donji ves:)) Drazesna je to jedna ulicica danju,al po noci nesto mracna pa nekako prljava pa nekako negostoljubiva. Sporedne ulice jos mracnije. Mi utekli u hostel. A hostel nam je bio za rispekt bogami. Zove se Hello BCN,da se zna, i ti ljudi stvarno vode jedan pristojan poso'. Dadose nam dorucak gratis, dozvolili nam da cuvamo stvari kod njih poslije zvanicne odjave, cisto bwe, pa fen u toaletu,pa kul osoblje. Pa i gym moz da se korist za dzabaka (e jos da sam otisla u teretanu pa da se rastocim na licu mjesta hehe). A sto je
najgore, bila ja planirala da SVAKAKO svratim. Cuvena fontana sto u bojama plese radi preko cijele godine, samo je eto u novembru ciste i shutdownuju. Bugger(sto bi reko Netke :)). A na vrh brda su metnuli i muzejcugu. Naravno KATALONSKI nacionalni muzej. Rijec Spanija, spansko u Barseloni ne postoji. Opasni su autonomasi. Barselona je 'najveca prestonica na Mediteranu' - vele oni, nit prestonica nit ima nekih prestonica na Mediteranu hehehe. A bilo je i anegdota. U po hostela u po Barselona, rabim ja Internet da slucajno ne zvrji prazan a za dz, kad sa zvucnika u hostelu: Cik cik cik pogodi!!!! Matrix mi se pomjerio. Nije Lepa Brena al jest neki disko remix. U sred Massive attack-like kompilacije. Izrazila sam svoj iskren protest :).