Invazija babaca se nastavlja

i šta sam ja njima skrivila??? Eto baš jutros čekam lift da uspenjem biciklu i mene do petog,kasnim na poso,testosteronski bijem po dugmetu te se najsporiji lift na svijetu smilova i spusti do mene. MOSHA!!! oma' se vrati nagore...i poslije pola vječnosti,taman kolko da se ujedem za nervoznu guzicu, izvoli se lift pojaviti na bis a iz njega iskoči ni manje ni više nego sto godina stara baba i poče da galami.Diskretno se okrenem lijevo pa desno da i ja prezrem taj objekt njene srdžbe... Mislim sramota, razbjesniti ženu sa 1.9 nogom u grobu,ccccc.. Međutim, nigdje nikog. E tek kad skontah da sam ja glavni junak babinog monologa brže-bolje se uključim u priču. Al izmakla mi fabula radnje,pih. Skapirala sam samo da sam nešto skrivila i da je baba namjerno odvezla lift gore-dole jednom da bi mi vratila milo za drago. I neka mi. I zaslužila sam vala.Pa kad kasnim na poso.
A kad smo kod baba...gori od bilo koje pakosne babe bješe Damir Urban u petak veče na Beer-fairu, pardon, festu. Znam za jadac i kapiram da on stalno cvijelja na koncertima al ipak ne bejah pripremljena za 2-3 onako jetka i satirična udarca.Jebiga, šta da mu radim ako je Masimo Savić popularniji 'hrvatski izvođač' od njega i ako se pola raje tu naslo jer famozni Van Gogh (oprosti mi blogu moj sto te na njih pomenom nagrdih) nastupa poslije njega. Elem bio je pakosan, nije da nije. I GENIJALAN. NEVJEROVATAN. KAKAV GLAS. KAKAV ZVUK,inteligentni tekstovi...Ostavljene žene uz obale sjede, s vodenim očima one ljepše su no ikad, zaroni ruke u ljekovite trave, podloži im noć pod umorne kapke
i saznat ćeš: “Žena dijete postaje uvijek kad je ostave.”Budi nježan, to je najmanje što možeš dok na horizontu sumrak krilom dotiče more...