Postarova palata

Bio jednom jedan postar. I to ne bas jednom, nego bivstvovase u drugoj polovini devetnaestog vijeka. Svaki dan je lunjao svojom jednolicnom a ipak predivnom postojbinom negdje u dolini Rhone, nedaleko od Alpa u Francuskoj i samotnjacki zivot ispunjavao jednom jedinom strascu. Zemljaci ga dabome proglasili za ludaka..a on je svaki dan iz svih dijelova svog kraja dok je postu raznosio kamencuge skupljao i donosio. I gradio i rezbario i stvarao. Ja nikad nista divnije i neobicnije nisam vidjela. Uopste mi nije jasno kako ovog zdanja nema u svim udzbenicima i vodicima. Ispunjava strahopostovanjem pred ljudskom velicinom (ista izgleda postoji ;)), divljenjem i ushicenjem. Evo ga zvanicni sajt. A evo su i fakti da ne bude zabune ;)
Ferdinand Facteur Cheval se rodio 1836 da bi 1867 postao postar u svom malom mjestu zvanom Charmes-sur-l'Herbasse. Postu je raznosio pjeske ili na konju i prelazio silne kilometre dnevno. Dok je hodao nije imao pametnija posla nego da razmislja masta i snetri.I imao san. I ostvarivao ga 33 godine al ga ostvario. Svojim rukama je iz dana u dan donosio kamen i krecnjak i napravio cudo. Palata nije velika: 26 metara dugacka, 14 metara siroka, 8 do 10 m visoka, 3500 vreca krecnjaka i ko zna koliko kamena je on prevukao.1912 je zavrsio. Privukao Andre Bartona i ostale surrealiste da hodocaste to mjesto. Palatu su ljudi sponatno prozvali Palais Ideal. Akademici , intelektualci nisu znali u sta bi palatu svrstali pa su odlucili prije jedno 30 godina da je to ipak istorijski spomenik i proglasili ju jedinim primjerkom arhitektonske naive u citavom svijetu. Cista glupost, to nije naiva, to je genijalnost.Danas cijela oblast ubire finu paru od hiljada turista koji je pohode. E nek mu je slava. Eve gomila slika