Le Grad

La Ciotat (u prevodu sa starog francuskog dijalekta ovdje u Provansi, tzv ocitanskog jezika ni manje ni vise nego The Grad :)) je i opet jedno cuda puno mjestasce na jugu Francuske. Vise se ni ne odusevaljavam :). Evo zasto su oni posebni. Izmislili BOCANJE, da daaaa, i zovu ga Petanque i sad svi Francuzi bocaju ko ludi. Onda cuvena braca Lumier ovdje bas u ovom preslatkom gradicu na moru pustise prvu projekciju animiranog filma.I eto grada u istoriji. I eto najstarijeg bioskopa na svijetu bas tu. A gradjani su inace veseljaci. I bome drze do istorije i tradicije provansalske, narocito srednjovjekovne :)Toliko su tradicionalni (a opet moderni, sto ono pise na sajtu Turisticke organizacije Srbije za nasu Srbijicu heheheh) da svake godine prave srednjovjekovno veselje, svi navuku kostime i paradiraju gradom tri dana. A turisti nagrnu,a stanovnici paradiraju, pa poziraju, pa prodaju raznorazne prigodne zezalice za fine pare. Sumo sumare, svima dobro :) FOTKEEE

X-tichicaaaaa

Uslikaše me za boravišnu dozvolu :) (u prilogu) kapiram da sam super ispala al može bit da sam portret naopačke izvrnula.Inače, da kucnem o drvo, dobro sam. Ovaj moj očinji minus ko da se popravio, baš sam lijepo pogađala ona slovca, i dalje imam savrsen visina/tezina racio ;) a sa ljekarkom se sita iznarazgovarah o istoriji bolesti u mojoj familiji, sto god je pitala samo sam odmahivala glavom u svim pravcima pa ona nek tumaci dal je oui ili no ;) Nego, frapirah se, izmjerila mi pritisak 90/60, ja bre najzdravije stvorenje koje poznajem, u po dana u po noci 120/80, baš čelik, baš slavka, baš mi ne bi milo. Izrazim ja nekako svoju zabrinutost, ma jok, kaže ona, nakon što mi malo bolje podočnjake zagleda. Idi kući, dijete, spavaj. Iz ovih stopa idem doktorku da poslušam ;) Ubi ova nauka, ovo akademsko podvigivanje mi zdravlje evo naruši :p... Poslije smo vrljali pogolemim i poprljavim Marsejem. Grad u Francuskoj, zgrade francuske al nista vise nije francusko, čudno i nekako žalosno.Gomila raznih ljudi se jednostavno ne uklapa nikako, lebdi to u zraku. Nabasasmo na neobičnu izložbu.

Ja fotkala... a fotkala i Bilja :)

E jes mu i fora ;)...

Ovu foru nam je prodo' profa prije neki dan. Vickasto onako profesorski ;)
Pravila fore su sljedeca: Prebroj slova F u sljedecoj recenici u samo jednom iscitavanju. Bez varanja i ponovnog citanja molim :) rezultate upisivati tamo gdje pise komentari :) Pobjednici/pobjedeniku pola kila cvaraka dhlom ima da stigne :)

FEATURE FILMS ARE THE RE-
SULT OF YEARS OF SCIENTI-
FIC STUDY COMBINED WITH
THE EXPERIENCE OF YEARS.

Internacionalno vece i druzenije na IAE-AIX en Provence

Na ovom nasem fakultetu je sve brate za pare. Plati pa se klati. Tako su nama strancima dali neku kintu da zbavimo potrepstine, ica i pica pa da sve to obradimo u kujni po tradicionalnim algoritmima,pa da instaliramo na stocic ispod drzavne nam trobojke i golemog natpisa S E R B I E te sirimo srpstvo. Al ko zeli da okusi malo internacionalne egzotike taj mora da kupi kupone. Poluevro-kupon a za kupon dobijes ma na zub da ti stane. Dosli svi studenti iz skole, gomilu ljudi sa strane, greota nam bi da ljudima dajemo parce sunke za pola evra bre, mi sipale kapom-sakom i tako smo eto bankrotirale. Al otompotom, da krenem redom! Evo kako smo otadzbinu u petak zaduzile... Svaka sa po minimum kilo sharma odvazimo se Bilja i ja da pred punim amfiteatrom odrzimo prezentaciju i kazemo neku rijec o Srbiji. Istu (prezentaciju) smo ukrale odavde :) seronja od tehnicara nije htio da nam pusti i ziku pored (debil idiot uuuuh), osta Svilen konac Goce Lazarevic napusten u folderu. Al je i ope' dobro bilo :) (ko pogleda prezentaciju znace da je do ono kilo sharma ;)). Ocekujte boosting srpskog turizma :). I druga djeca su prezentovala. Bilo mnogo slatko,Azijatkinje u predivnim haljinama i nosnjama, pa malo kung-fua, malo tai-chija, malo salse, marenge-a....svega bilo :). A poslije trkom svi na tejstiranje hrane. Nije da se falimo, al nase je sve puklo dok si reko CVARAK :) Specijalitet veceri: porc chips (a kako drukche prevesti cvarke, ja stvarno ne znam :)), pa tri sunke zlatiborske, kobaja isto zlatiborska, ajvar ljut i neljut, slatko od jagoda i borovnica i dabome litri kafe :). Dekoracija by mama Biljina (NADA RUUUULZZZZZ :)) U neka doba smo se sjetili da musterijama nismo rekle da sos na dnu solje od kafe ne treba da se pije...hehe ko zna kako su se veselnici proveli kasnije...al svi su probali gomilu hrane... pa aj znaj od cega si se tacno otrovao ;) .... Jedino sto smo zabrljale (a nije mala stvar) je sto nismo imale rakije... pu kvrazima.. sljedeci put ce biti bolje ;) A i nosnju neku da smo imale, pa pletenice da smo uvezale e bas bi bilo super(sad ce tata da me ubije, on ima bar dvije kompletne nosnje kuci..uh uh..evo prvi ko krene kod mene u posjetu da mi pliz pliz ponese srpsku nosnju da imam makar za Finsku :))
SLIKEEEEEEEEEEEEEEEEEEE

puno puno slika ...

Bilja je te slicke probrala i okacila..ma bolje ni ja ne bi' :)etoooo... i naslove fine deskriptivne stavila... ma ljepota ...
Slavka i Bilja na pijaci
Slavka i Bilja u Isle sur Sorgue
Slavka i Bilja u Rusijonu
Slavka i Bilja u Gordu

a prije toga..ko? Slavka i Bilja dabome :) kod Postara u palati (B's edition)
pa sve do Alpa ciju smo ljepotu naslutili cak i u mrklome mraku... elem..nas dvije u Grenoblu :D

'seoca' provansalska....

Meni bi vala ova Francuska trebala davati neke parice za svu ovu silnu reklamu.. vise sam i prestala da se odusevljavam ovom Provansom... ovi Francuzi imaju dara i od svakog seoceta, stijene, gradica su napravili ponesto slatko i privalcno za turiste.Nema mjesta ovdje a da nema turist ofis. A ja ko pustena s lanca, a vrijeme predivno, a studentske organizacije se ne smiruju i samo organizuju izletice po Provansi. Zato danas iz Poznavanje Prirode i Francuske ucimo nove tri lekcije... :)
1. L' Isles sur la Sorgue (Lil sur la Sorg iliti Ostrvo na rijeci Sorg) je preslatka mala varos, ma ko pola Doboja, al im crkva iz 13 vijeka..gomila zgrada iz srednjeg vijeka a trgovacka tradicija dugaaaackaaaaaa...Zato danas tamo postoji najveci otvoreni bazar antikviteta u Francuskoj (otmena je to jedna buvlja pijaca)... i otvoreni market po svim ulicama grada gdje su se nacickale jedna do druge slatke preslatke tezgice :) Lavanda, med, suncokreti, tradicionalna kujna,rukotvorine,zezalice... SRECA SAMO MOJA sto sam novcanik zaboravila u sobi :) Rijeka je divna predivna..plitka bistra i ledna (kazu ljudi nikad ne mijenja vodostaj ni temperaturu) a na rijeci gomilu starih tockova pod slojevima zelene mahovine. JOs se vrte. A nekad su vrtili dobrostanje cijelog grada..koristili su ih za brasno, i za masinerije za izradu svile i drugih tkanina. Od toga su zivjeli. A kad su se pape u Avinjonu (jes jes tamo su pape stolovale par desetina godina, nisu bili samo u Vatikanu..veliki sok za neznalicu mene ;)) blagoizvoljeli proglasiti post obaveznim u katolicanstvu...u nekom davnom vijeku.. ekskluzivno pravo da ribom snabdijevaju papsku trpezu dobise bas ribari iz bas ovog malog mjesta.(Mozda se zbog tog kod mene u selu veli: "Na volju ti ko Shokcu (prim.prev. katoliku) post" ;)) Njima
opet dobro..mada, kaze brosura, nisu se bas ovajdili i obogatili...svojevremeno im ime 'poderano dupe' nadjenuli (furali valjda neki klosharski outfit ;)) a camci im se zvali "psi koji se dave".

2. Roussillon (Rusijon)
Legenda kaze: Gospodja Sermond bila supruga Rejmonda Avinjonskog, glavnog baje u Rusijonu nekad u dvanaestom vijeku. I dok je baja oblascu gospodario i u lov ishao, gospodja usamljena u trenutku slabosti zavrsi u krevetu-pardon-zagrljaju paza muzevljevog sto se Ziljem de Sebestan zvao. Baja sazno, popizdio al iskuliro i skovo pakleni plan.Odveo mladog ljubavnika sa sobom kobojagi u lov, tu ga utamanio, otfikario mu glavu, iscupo srce, i naredio svom kuvaru da to srce
dobro prodinsta i spremi. Gospoji svojoj srce posluzio. A kad je ona s apetitom u neznanju srce izjela onda joj saopstio glavne sastojke. Ova casa nije casila nego je potrcala i sa obliznje stijene strmeknula s visine od nekih sezdeset metara. Sva zemlja u cijeloj oblasti postade crvena ko krv prolivena gospodjina i mladiceva. I crvena je bogami bila i danas :) Mnogo cudno, krv-crvena zemlja svud. Naucnici zaludni pa malo ispitivali pa tvrde da legenda nije tacna, da tu postoje neke tri supstance koje u odgovarajucem omjeru daju upravo tu boje a zemlju prozvase Oker zemljom. Vec dva tri vijeka preduzimljivi stanovnici znaju kako da tu crvenu zemlju isfiltriraju, naprave crvenu i oker boju u prahu i izvoze je sirom svijeta. Od gradica su svog stvorili malu turisticku bombonicu.

3. Gordes (Gord)
cudan kameni grad u kamenitoj planini, strmo, surovo i prelijepo. Al to citajte kod Biljeeeeeee :)

Postarova palata

Bio jednom jedan postar. I to ne bas jednom, nego bivstvovase u drugoj polovini devetnaestog vijeka. Svaki dan je lunjao svojom jednolicnom a ipak predivnom postojbinom negdje u dolini Rhone, nedaleko od Alpa u Francuskoj i samotnjacki zivot ispunjavao jednom jedinom strascu. Zemljaci ga dabome proglasili za ludaka..a on je svaki dan iz svih dijelova svog kraja dok je postu raznosio kamencuge skupljao i donosio. I gradio i rezbario i stvarao. Ja nikad nista divnije i neobicnije nisam vidjela. Uopste mi nije jasno kako ovog zdanja nema u svim udzbenicima i vodicima. Ispunjava strahopostovanjem pred ljudskom velicinom (ista izgleda postoji ;)), divljenjem i ushicenjem. Evo ga zvanicni sajt. A evo su i fakti da ne bude zabune ;)
Ferdinand Facteur Cheval se rodio 1836 da bi 1867 postao postar u svom malom mjestu zvanom Charmes-sur-l'Herbasse. Postu je raznosio pjeske ili na konju i prelazio silne kilometre dnevno. Dok je hodao nije imao pametnija posla nego da razmislja masta i snetri.I imao san. I ostvarivao ga 33 godine al ga ostvario. Svojim rukama je iz dana u dan donosio kamen i krecnjak i napravio cudo. Palata nije velika: 26 metara dugacka, 14 metara siroka, 8 do 10 m visoka, 3500 vreca krecnjaka i ko zna koliko kamena je on prevukao.1912 je zavrsio. Privukao Andre Bartona i ostale surrealiste da hodocaste to mjesto. Palatu su ljudi sponatno prozvali Palais Ideal. Akademici , intelektualci nisu znali u sta bi palatu svrstali pa su odlucili prije jedno 30 godina da je to ipak istorijski spomenik i proglasili ju jedinim primjerkom arhitektonske naive u citavom svijetu. Cista glupost, to nije naiva, to je genijalnost.Danas cijela oblast ubire finu paru od hiljada turista koji je pohode. E nek mu je slava. Eve gomila slika

ko sto reko' muzejiiii...

Pariza pola nije bilo pred Veliku Svjestsku izlozbu 1900 godine.. tad su poizgradjivali sve...i Ajfela i Veliku i Malu palatu...gomilu zgrada i novu novcijatu grandioznu Orsey zeljeznicku stanicu... napravili stanicu..vidjeli da se zeznuli da su je previse lijepo udesili..pa od nje napravise muzej..divan predivan.... U Luvru gledas sve od postanka svijeta do 1848 ..a onda predjes preko mosta pa pravac Orsey... slicice sve do kubizma.. a ako si zeljan nove forme..picis u grozomorni Pompidu centar..grdoba je to od zgrade..kad su je sklepali prije jedno 20 godina bila je kao mnogo futuristicka.. pokretne stepenice, liftovi sve je to u cijevima napolju, izvan zgrade..mnogo ruzno.. a sad je vec i opasno demode...to je jedna Zgrada Naizvrat :)

SLICKE iz Orsija
SLICKE iz Pompidua

Pariiiizzzzz....muzejiiiiiiiiiii

Ima li vece srece roditeljske nego kad ti dijete voli u muzeje ici ..bolje od toga moze biti jedino kad ti dijete povazdan sjedi u biblioteci ili vrti iskljucivo national geography i discovery kanale ;) ..
Ja sam dobro dijete vazda bila i prvo vece u Parizu u muzej direkt navratila. Al jedini koji radise u ta doba bi Muzej erotike ... povedoh se za rijecju 'muzej' vise nego za rijecju 'erotika' ... i otud smjelo prilazem slike...gomilu slika na pikasi (Marija, ne daj djeci ovo da vide.. ) ..pokazite licnu kartu ili neki identifikacioni dokumentic.. pa mozete da kliknete oooooovdjeeeeee :)
Inace,nije mi jasno zasto sam ja imala romantizovanu predstavu o Moulin Rougu..cuveni kabare se nalazi u ultra crvenoj zoni grada... sex shop do sex shopa a bas preko puta stilizovanog mlina ogromna fasada sa svijetlecim gigantskim slovima 's' 'e' 'x' 'o' 'd' 'r' 'o' 'm' ...

Pariz ... bice ovdje puuuuno zapisaaaaa

A bila sam sve savrseno organizovala (zelim kazti: JEFTINO i student friendly :) i puno zivaca oko online bookinga i puno cimanja i cunjanja po netu, ma low-cost klasika).. a onda su na dan mog jupipi putovanjca za Pariz taksisti u Marseju organizovali strajk, zakrcili puteve (poredaju se svaki u po jednu traku i voze 20 na sat)veliki saobracajni zastoj je to bio... zakasnim ja dobra 2 sata na voz, puknem silne pare za novu kartu (u tom trenu sam se vec oprostila od prigodnih pokloncica onako pariskih onako bas svima, eto cisto da znate sta vas ceka, tj NE ceka :)). Uz sve to imam tremu od TGV-a koji pici 300 na sat.. sta ako mi pozli od silne brzine, a sta ce bre da mi bude sa frizurom (dal cu da dobijem novu pod pravim uglom na ovu koju vec imam) a mozda bude i neki fejs lifting ;) :P ... sve u svemu utrtila ja i u neka doba uvece umjesto u podne obrem se u Parizuuuuuuuuuuuu.KISOVITOM TMURNOM LEDNOOM OGROMNOM PARIZU. Prednosti metroa skontam u sekundi i u 10 minuta vec sam ispred online bukiranog hostela...uh gadno bre izgleda..pa neki mutan kraj,sa mutnim likovima..zar je ovo monmartr...
uuuuu moram na bus, citav dan sam na faxu.. nastavak u sljedecem brojuuu ... uuu kasnim
ode buuuus :( ...ebga, gdje sam ono stala. AHA, Friends-hostel, blizu Crkve Svetog Srca na MOnmartru, svega ;) 22 evra noc bez dorucka, pristojna to ponuda bjese na netu. Epilog: 'spavala' sam u sobi od najvise 25 kvadrata sa kobojagi kupatilom, 14 ljudi poredanih ko sardine na 7 nakrckanih kreveta na sprat. Nema prozora, ali ima klima ..jebala ih klima, boze kako je unutra bilo zagusljivo, kako je ruchala ona klima a slozno hrkalo svih 13 nemirisljivih spavaca unutra. Bjese to dugo lomno bdenje. Sutradan jos gora kisa. A Pariz golem goooolleeeeeeeem,'samo skrenite tu prvu lijevo i dvije desne, odmah je tu ambasada' znaci da imam da se mlatim bar pola sata oko ogroooomnih zgrada i preko siiiiirokih bulevara. Po prvi put u zivotu sam bila tretirana neobicno ljubazno u ambasadi, ne izvadise mi ni krv ni bubreg, ni gomilu papira nisam morala da im predocim, ja unezvijerena, uplasena, masem onim papirima, ukazujem diskretno ali opet uporno ;) kako nisam ni terorista ni ratni kriminalac iz Bosne/Srbije, al jok, nece oni da vide sve te papire, sve je u redu gospodjice, viza vam je odobrena, veli dobronamjerni intervju-cika. Sustinski skontam da nisam u Srbiji :(. U sljedeca dva sata uspijevam da nadjem bogami pristojan hostel, da se dobro posvadjam s vlasnikom onog starog hostela (dzaba meni duga jezicina, 22 evra su mi ostala zarobljena kod njih...)... dosadna sam, znam, samo sto nisam pocela da pisem svaki sekund ponaosob, al bas sam bila zadovoljna kako se ja snalazim po velikome gradu :D Majkemi :D. I to na 'francuskom' (Dragana razumije navodnike ovdje :))... a onda sam ozbiljno odlucila da cu da prospartam svih 11x9 km muzeja palata parkova i ostalih cudesa zvanih Pariz i da necu (mnogo ;)) da se isfrustriram velicinom istog. I tako i bi....